MONSTER

ja sam kristalna lutka...moje oci su zaledene, moje tijelo je uturnulo...za mene ne postoji svijet

kao sto postoji za druge lutke...ja nemam tu moc da pjevam ni da se krecem..mene su tu

postavili da im budem kao ukras..meni je zabranjeno da razgovarm s njima jer sam ja lutka

koja donosi nesrecu..ja sam okruzena tamom.. one su uvijek ugladene i lijepo obucene dok

sam ja stalno u crnini i tuzi...jer mene nema ko da usreci...meni nema ko da prica i niko ne zeli

da me bar po koji put pogleda...ali tu pored mene stoji i jedan crni cvijet koji su stavili da bi on

razgovarao sa mnom, ali on nema snage za to..on polako umire..iz njegovih latica tece

krv...svaki dan po jedna latica padne i ja osjetim njegov uzdah jer znam kakav je osjecaj kad

 umires iznutra a niko ni da te pogleda... ali on me je brzo napustio...odvele su ga crne vile... a

 onda jednog dana vjetar je kroz prozor dopirao do moje duse.. bol koju mi je nanosio bila je

nepodnosljiva..bacio me je na pod.... niz moje kristalno tijelo potekla je krv...osjetila sam kako

klizi niz moje lice i kako mi zaklanja vid... tada mi je prisao i presao svojom rukom preko

 lica...ponovo sam osjetila onu istu bol... tada sam pomislila na crnu ruzu i na njenu bol,i kako

 su se njegove latice pretvarale u prah... odiogao me je s tla i ponovo me bacio...znala sam da

je tu kraj svega...moje uturnulo tijelo rasulo se u hiljadu komada...moj zivot je zavrsio a sa njim i

 sva ona bol...

Beživotno tijelo na ulici leži još i sada
Beživotno tijelo u lokvi je krvi
Osmijeh prezira ostao je u kiši i u blatu
Jedino su grube ruke dočekale sretno kraj

I da te gaze ne daj se
I da te lome ne daj se
Idi hrabro bori se

Noć je pala ne periferiju grada
Ustani momče i kreni u tu noć
Spremno ih dočekaj pokaži svoje zube
Možda tvoje tijelo ide smrti u zagrljaj

I da te gaze ne daj se
I da te lome ne daj se
Idi hrabro bori se

Ovaj grad je mrtav i nema bludnog covecanstva,
tela bela virus guta dok ih mrtve gazim hladan,
budim se iz transa, gusim se, povracam od smrada,
ja sam samac medju stotine tih krivih kao Sadam.
Vicem iz sveg glasa!- Al' vetar nosi eho placa,
ego placa sve dugove, kazna mu je ''Beton Pakla'',
iz inata igram igru da vide da nema straha,
ovaj grad je prazan - al' sam sam tu i nema nazad!

Telo mi odaje misli, mislim da sam kritican
jer svako ko ovde ne vristi nema crtu rizika!
I zato hocu da se smirim, ali glas me priziva,
pa kada um bude u krizi tu je da instikte ispita!
GRAD JE MRTAV! Kolena drhte, glava puca,
vid mi je sve vise mutan, putem lutam polubudan...
...I to je kraj puta! Sa ovim zalaskom sunca
gubi se i trunka zelje da prezivim ovaj uzas!

Get up at the usual time
Packed bag in the corner of the room
Breakfast - the day`s starting well
Rushing in by the ringing of the bell

Now my time has come
And my job has to be done
Don`t move, it won`t help you anyway
Get ready for my judgement day

Highschool death

Bullets flying through the classroom
Ripping virginal flesh from the bone
Blood spills from the teacher`s head
He tortured me and now he`s dead

Outside the parents cry
Cops are waiting to come in
Kids are screaming, trying to run away
This is my private judgement day

Highschool death

mtva dusa se dize iz pakla
noc postaje tako odvratna
covjek postaje bice koje stvara bol
svijet postaje veliko zlo
nemir se javlja iz dna
doslo je vrijeme za vraga..
na zemlju ce krociti
sve ce unistiti..
krv ce se po nama razliti
jedni druge cemo gaziti..
andeli ce nestati
pakao ce se otvoriti..
sve ce nas pokoriti i
ljudi ce nestati...

evo stojim na kraju litice, cekas da skocim..nisi mi potreban..mozes slobodno otici...

skacem..suza pade u more i ono postade crveno..

Priblizi se,vidjet ces moje lice..moje tijelo polako tone..Znam da te boli to sto me nema vise..

ti sada polako propadas..svaki novi dan je nada za opstanak..Moli se,ali to ti nece pomoci..

evo dok sad tonem u moru krvi..osjetim kako svijet se mrvi...osjetim svaki otkucaj srca tvog...

Vjetar odnosi i posljednje otiske na pijesku..

Mislis li da cete neko spasiti?

kreni prema moru..stani na mjesto na kojem sam stajala ja...Uplasit ces se..to znam...

Razmisli kak je meni bilo..Mozda strah pokazivala nisam,ali vjeruj mi samo sam cekala da odem..

pogledaj u more i posljednje sto vidjet ces je moje lice i smrt mlade djevojcice...

nadam se da ce vam se ovo svidjeti, jer ovo sto je napisano u pjesmi..to je ustvari moj san...

Ulazim u neku napustenu kucu

vidim staricu kako sjedi na prasnjavoj staroj stolici

i gledajuci u pod govori nesto kao da moli...

ja krecem prema vratima

i okrecem glavu prema prozoru

kad tamo otisci krvavih ruku..

otvaram vrata, ulazim laganim  koracima u sobu.

prazna je, nema nicega u njoj..kao da niko nikada nije krocio u ovu sobu...

kao da mi je neko ime dozvao, ja sam se vratila..starice vise nije bilo..

vidjela sam kako se nesto krece u zraku..i ide prema meni..

odbaci me na pod..i on tog momenta..vise nisam nista vidjela..

osjetila sam kako mi se krv slijeva niz lice..pokusala sam

da dozovem necije ime..ali niko se odazivao nije..

nisam htijela da se nadam vise..ova kuca nestaje u kapima kise..

stojim ispred  "pakla"..samo jedan prokleti korak me dijeli do kraja zivota..

kako bih mogla da se izvucem da ne idem dalje u ponor..

opet mi se javlja isti san..

Mrak..sjedim u kutu svoje sobe..s plafona padaju kapi krvi na

moje ruke..pokusavam da ih obrisem ali ostaju mrlje..

prozor je napola otvoren..kroz njega glas zove moje ime..

htijela sam da ustanem,ali me tako snazno odbaci na pod...

sjenka se pojavljuje na zidu..smijeh se cuje tu oko mene...

hladan zrak sam osjetila pored sebe..tako me je strah pogledati..

a znam da nicega nema..samo se u mojoj podsvijesti neko zlo sprema..